Krediti – manje poznati pojmovi

Kamata

Kamata je trošak pozajmljivanja novca i kompenzacija poverioca za odricanje od sopstvene potrošnje i rizike koje preuzima kada poverava svoj novac drugima. Obično se izražava kao godišnji trošak angažovanja sredstava, a može i na mjesečnom nivou. Bez kamata bi bilo vrlo malo kredita, pa bi stoga bi ekonomska aktivnost bila manja.

Fiksna kamatna stopa označava stopu koja je nepromjenjiva kroz ugovorno razdoblje trajanja kredita ili depozita.

Promjenjiva kamatna stopa je stopa čija je visina podložna izmjenama tokom trajanja kredita, ili depozita.

Nominalna kamatna stopa

Nominalna kamatna stopa je ona koja je zapisana u ugovoru između stranaka. Realna kamatna stopa je predstavlja prilagođavanje nominalne kamatne stope za inflaciju. Na primer, ukoliko je nominalna kamatna stopa 10%, a inflacija 6%, tada je realna kamatna stopa 4%.

Efektivna kamatna stopa

Efektivna kamatna stopa (EKS) je trošak za zajmoprimca ili povrat na depozit nakon što se svi troškovi i naknade vezane za kredit, ili depozit uključe u kalkulaciju kamatne stope, što u sebi sadrži i nominalnu kamatnu stopu izraženu na godišnjem nivou. Efektivne kamatne stope su važne, jer omogućuju potencijalnim klijentima da procijene i lako uporede troškove sličnih finansijskih proizvoda među bankama, ili da uporede troškove, ili povrate među proizvodima koji imaju različitu strukturu naknada i druge uslove. Na primjer, klijenti mogu uporediti efektivne troškove na kredit koji ima nominalnu kamatnu stopu od 10% i nema naknada, sa kreditom koji ima nominalnu kamatnu stopu od 8% ali ima naknadu za obradu kredita ….

Interkalarna kamatna stopa

Interkalarna kamata je dio ukupne redovne kamate koju korisnik kredita plaća banci, a specifična je kod otplate u mjesečnim anuitetima. To je kamata koja se plaća na iznos kredita za razdoblje od dana isplate kredita do dana kada se kredit stavlja u otplatu.

Zatezna kamatna stopa

Kamata koju u skladu sa poslovnom politikom banke plaća dužnik, ako o roku nije izmirio dug. Ukoliko dođe do utuženja i sudske izvršne presude obračunava se Zakonska kamatna stopa do isplate duga, koja se definiše od strane Centralne Banke, a propisuje od strane Vrhovnog suda.

LIBOR

LIBOR ili Londonska međubankarska stopa (London Interbank Offered Rate) predstavlja dnevnu referentnu kamatnu stopu po kojoj banke jedna drugoj nude novac za posuđivanje na londonskom međubankarskom tržištu. Obično se uzima kao referentna kamatna stopa za varijabilnu kamatnu stopu, a banke je određuju kao varijabilni dio kamatnog zaduženja, dodatak na fiksnu kamatu, koje se definiše uz mjesečni, tromjesečni, šestomjesečni ili godišnji presjek iznosa LIBOR-a. Na ovaj način banke se brane od gubitka za zaduženja u inostranstvu.

Šta je sudužnik, a šta žirant, ili jemac?

Cilj svake banke je da osigura svoja sredstva. Banka se osigurava hipotekom, sudužnikom ili jemcem odnosno žirantom. Sudužnik je osoba, ili pravno lice koje dužniku povećava kreditnu sposobnost.
Znači da zbir primanja dužnika i sudužnika povećava gornji limit kredita. U slučaju neplaćanja od strane dužnika onda na sudužnika prelazi obaveza otplate kredita. U slučaju da se radi o stambenom kreditu, sudužnik ne postaje vlasnik nekretnine ako na njega prelazi obaveza otplate kredita, sem ako ne postoji ugovor između dužnika i sudužnika.
Jamac ili žirant je osoba, ili pravno lice koje svojim primanjima garantuje da će kredit koji je uzeo dužnik biti otplaćen. U slučaju da dođe do problema u otplati kredita, banka na osnovu potpisane izjave, Administrativne zabrane, može aktivirati garanciju, što jemca ili žiranta automatski stavlja u položaj dužnika.
Znači, razlika je vrlo mala. Obaveza otplate kredita prelazi i na sudužnika i na žiranta u slučaju problema u otplati kredita od strane dužnika.

Kredit

Kredit je novčani dužničko-povjerilački, pravni odnos u kojem povjerilac kredita (obično banka) ustupa pravo korištenja određenog iznosa novčanih sredstava dužniku na ugovoreno vrijeme i uz ugovorene uslove, roka povraćaja, kamatne stope, obezbjeđenja povrata itd. Generalna podjela je na kratkoročne kredite, plasmani do godinu dana i dugoročne kredite preko godinu dana. Međutim u nekom ranijem periodu podjela je bila na kratkoročne, srednjoročne i dugoročne.

Kratkoročni krediti imaju rok dospijeća do jedne godine. Služe za financiranje tekuće poslovne djelatnosti, potrošnje, odnosno za premošćenje tekuće nelikvidnosti.

Srednjoročni krediti odobravaju se s rokom dospijeća (rok otplate) od jedne do pet godina (negdje od 3-5), a služe za financiranje manjih investicija, kupovinu trajnih potrošnih dobara i sl.

Dugoročni krediti, imaju rok dospijeća duži od pet godina, a služe za finansiranje većih investicija. Odobravaju se na osnovu dugoročnih izvora sredstava komercijalne banke. Zbog dugog roka na koji se odobravaju (npr. dvadeset i više god.), dugoročni su krediti za povjerioce razmjerno visoko rizičan posao, pa se njihovo odobravanje u pravilu uslovljava založnim pravom  hipotekovanjem nekretnina, gdje zadnjih godina banke prihvataju u pravilu stanove, poslovne prostore itd. ali ne i zemljište, kao manje utrživi kolateral. Nerijetko se zahtijevaju i drugi oblici osiguranja kredita poput solidarnoga jamstva (pravnog lica, jedne, ili više osoba), osiguranja nekretnine od različitih rizika, polisa osiguranja korisnika kredita od posljedica nesretnog slučaja vinkulirane u korist kreditora i sl.

Hipotekarni kredit, dugoročni je kredit koji je osiguran upisom hipoteke, odnosno založnoga prava na nekretnini. Hipotekarni povjerilac (banka, ili druge specijalizirane finansijske institucije) vraćanje kredita osiguravaju tzv. intabulacijom, odnosno pravnim postupkom uknjižbe založnoga prava na nekretnini, na osnovu kojega dospjela nenaplaćena potraživanja povjerilac može namiriti iz vrijednosti zaloga. Predmet hipoteke može biti; stambeni, ili poslovni prostor, zemljište, poslovni objekti, skladišta i druge nekretnine nad kojima se založno pravo stiče upisom u zemljišne knjige, ali i pojedini oblici pokretnina, npr. brodovi i avioni, nad kojima se založno pravo stiče upisom u registar brodova i registar aviona. Svoja prava hipotekarni povjerioci ostvaruju preko suda, tražeći da hipotekarni zalog bude izložen javnoj prodaji. Sticanjem hipoteke povjerilac nema pravo posjeda zaloga, već založno dobro ostaje na raspolaganju dužniku i može biti predmetom kupoprodaje. Može doći do promjene vlaništva hipotekovane imovine, ali opterećenje ostaje do naplate povjerioca.

Nenamjenski krediti spadaju u kategoriju opštih kredita gdje banka ne vrši kontrolu trošenja sredstava tj. zajmoprimac sam određuje kako će raspolagati sredstvima. Kod takvih kredita, tipična je viši nivo kolaterala i viša kamatna stopa nego kod namjenskih kredita. U ovu skupinu kredita spadaju lombardni krediti, krediti penzionerima, gotovinski, kao i hipotekarni kredit.

Potrošački kredit je pojam koji obuhvata raznovrsno i rašireno potrošačko kreditiranje građana. Privredno mu je značenje u tome da omogućava potrošnju iznad trenutno raspoloživih sredstava građana, što s druge strane omogućava bržu i veću prodaju robe i oživljava – podržava privrednu aktivnost. Predmet potrošačkog kreditiranja su tzv. trajna potrošna dobra veće vrijednosti: namještaj, automobil, bijela tehnika i sl. – u pravilu roba za čiju je kupovinu potrebno štedjeti duže vrijeme. Kredit omogućava kupovinu takve robe bez ušteđevine, s tim da otplaćujući kredit građanin naknadno i prisilno štedi.
Bankarski potrošački krediti odobravaju se u novcu, s tim da se mogu koristiti za kupovinu tačno određene robe – namjenski su. Trgovačke kuće, ili proizvođači odobravaju ih prodajom robe na otplatu u mjesečnim obrocima otplata kroz vrijeme. Rokovi ovih kredita su od uobičajenih 2 do 5 godina.
Potrošački kredit sredstvo je konkurentske borbe. Prodaja robe na kredit je konkurentska prednost, a dodatne prednosti osiguravaju se dužinom roka kredita, visinom kamatne stope, uslovima korištenja kredita, osiguranjem vraćanja (jamstva, osiguranje kod osiguravajućih institucija i sl.) i naročito visinom udjela, ili depozita zajmotražioca.

Kolateral

Sredstvo obezbjeđenja banaka pri kreditnim poslovima. Može biti u novčanom, ili nenovčanom obliku.

Anuitet

Najveći dio nas svoje kredite isplaćuje u anuitetima. Anuiteti su jednaki mjesečni iznosi koje svaki mjesec uplaćujemo banci. Anuitet se sastoji iz zbira dijela glavnice koji uplaćujemo i kamate na preostalu glavnicu. Pravilo je da na početku uvijek uplaćujemo najvećim dijelom kamatu, a manjim dijelom glavnicu! Anuitetskim vraćanjem kredita banci vraćamo veći iznos nego ako izaberemo da vraćamo kredit ratama. Anuiteti su tokom vraćanja svi jednaki, sem zadnjeg kad se uplaćuje preostala razlika.

Kartice

Maestro kartica je oblik plaćanja na široko prihvaćen u Crnoj Gori i svijetu. Najčešča upotreba je kod stranovništa za kupovinu, ili za podizanje gotovine sa bankomata. Izvan Crne Gore, Maestro kartica se može koristii za plaćanja i podizanje gotovine u stranoj valuti na mjestima gdje se prikazuje znak.

Kreditne kartice Međunarodna kreditna kartica MasterCard ili VISA, koju Banka izdaje osnovnom korisniku i, na njegov zahtjev, dodatnom, bezgotovinsko je sredstvo plaćanja. Korisniku omogućava plaćanje roba i usluga na prodajnim mjestima u zemlji i inostranstvu, kao i podizanje gotovine na isplatnim mjestima u zemlji i u inostranstvu, koja nose oznaku prihvata MasterCard ili VISA. Kreditne kartice mogu biti charge, ili revolving.

Charge kreditna kartica vezana je za poseban kreditni račun, uz definisan kreditni limit. Svi troškovi po kartici knjiženi tokom tekućeg obračunskog perioda, dospijevaju na naplatu u 100% iznosu, na dan dospijeća plaćanja. Obračunsko razdoblje je 30 dana.
Charge kreditna kartica može biti izdata i bez kreditnog limita. Korisnik vrši uplate na račun kartice i raspolaže sredstvima, uz obavezu redovnog izmirenja mjesečnih troškova održavanja kartice.

Debitna kartica, omogućava korisniku da plaća robu i usluge u trgovinama na POS terminalima i podiže gotovinu na bankomatima i šalterima banaka, do visine iznosa sredstava koje ima na računu, uključujući i dozvoljeni minus.

Revolving kreditna kartica vezana je za poseban kreditni račun, uz definisan kreditni limit. Klijent unaprijed bira opciju koliko želi da plati od ukupno iskorišćene glavnice duga. Minimalna mjesečna obaveza Klijenta iznosi 5%, 10%, 20%, 25%, 50% ili 75% od ukupnog duga. Ostatak duga otplaćuje se mjesečno, do njegovog konačnog zatvaranja.

Banka, osim osnovne, na lični zahtjev vlasnika računa, može izdati i dodatne kartice. Uslov za izdavanje dodatnih kartica je potpisano ovlašćenje za raspolaganje sredstvima sa računa vlasnika, korisnika osnovne kartice. Prema pravilu, maksimalno mogu biti izdate dvije dodatne kreditne kartice (u izuzetnim slučajevima – tri).
Isplata gotovine korišćenjem kartice dopuštena je do iznosa dnevnog limita za isplatu gotovine, koji propisuje Banka, a u okviru odobrenog limita potrošnje. Osnovni Korisnik kartice dužan je voditi računa da, korišćenjem osnovne i dodatne kartice, ne bude prekoračen odobreni kreditni limit.

Mjenica

Mjenica (engl. bill of exchange, njem. Wechsel) je vrijednosni papiri po naredbi na osnovu zakona; vrsta obligacionog vrijednosnog papira čija je privredna funkcija u dužnikovu davanju osiguranja plaćanja vjerovniku uz dužnikovo preuzimanje apstraktne novčane obveze prema vjerovniku, čije ispunjenje dospijeva prema naznaci na samoj mjenici.

Akceptiranje mjenice

Akcept mjenice je izraz kojim se kod trasirane mjenice označava prihvat mjenične obveze od strane trasata kojega je pri izdavanju mjenice – naznačivanjem njegovih osobnih podataka i naznačivanjem svojstva trasata – trasant pozvao da akceptira mjenicu. Akceptiranjem mjenice trasat postaje akceptant i ujedno glavni mjenični dužnik.
Akceptiranje mjenice obavlja se potpisivanjem mjenice prvenstveno na njezinu licu uz naznaku prihvata, tj. preuzimanja mjenične obveze, što se očituje riječju “prihvaćam”, “akceptiram” ili sl. Akcept mora biti bezuvjetan, ali može biti djelomičan, tj. ograničen na dio mjenične svote. U slučaju odbijanja akcepta mjenični ovlaštenik može podići protest zbog neakceptiranja. Pri izdavanju mjenice trasant može odrediti rok podnošenja mjenice na akcept, a također i zabraniti podnošenje mjenice na akcept.
Kada je riječ o blanko-mjenici, odnosno o mjenici » u nastajanju« ili »budućoj mjenici«. Uz blanko mjenicu dužnik povjeriocu predaje i mjenično ovlašćenje za popunjavanje mjenice. U ovlašćenju se navode bitni elementi mjenice koje imaoc blanko mjenice unosi u mjeničnu ispravu ako se ukaže potreba da se mjenica realizuje. Ukoliko ne bude potrebe za njenom realizacijom, ona se neće realizovati, odnosno potpisani obrazac će se povući iz pravnog saobraćaja…